Social Icons

twitterfacebookgoogle pluslinkedinrss feedemail

Zašto nebo mijenja boju

Ako je zrak nevidljiv što je prilično točno, zašto nam pogled ne seže ravno u svemir?
Zašto je nebo plavo? Zašto pocrveni u sumrak, a onda crvena boja nestane u noć, pokazujući nam zvijezde? Odgovori na sva ta pitanja sadržani su u načinu na koji se Sunčevo svjetlo miješa sa zrakom.
Sunčevo svjetlo nama djeluje nevidljivo, ali se zapravo sastoji od svih duginih boja. Kada te boje pomiješamo, dobijemo bijelo svijetlo. Dok Sunčevo svjetlo putuje svemirom, kreće se valovima sličnim onima na oceanu. Svaka boja svjetla ima svoju valnu duljinu - udaljenost između vrhova dva susjedna vala. Plavo i ljubičasto svijetlo imaju najmanje valne duljine. Crvena i narančasta imaju najveću valnu duljinu. Kada to more svjetla udari u našu atmosferu, sudara se s milijardom sićušnih prepreka - molekulama zraka, kapljicama vode, ledenim kristalima i česticama prašine. Svjetlo se pri udaru u te predmete počinje odbijati, u procesu koji zovemo rasipanje. Plavo svjetlo, koje ima najkraće valove, najviše se rasprši pa se tako pojavljuje na nebu svakog čistog sunčanog dana.
U zoru ili u vrijeme zalaska Sunca, Sunčevo svjetlo prevaljuje duži put kroz atmosferu. Svjetlo tako nailazi na više prašine i vodene pare. Kraće, plavkaste valne duljine svjetla gotovo se potpuno rasprše, pa vidimo samo duže valne duljine crvene, narančaste i žute boje.
One su najmanje osjetljive na sićušne prepreke što im se nađu na putu pa dospijevaju do naših očiju otkrivajući se kao boje sumraka.



Što čini dugu?

Kad sunce sja kroz kapljicu vode, voda se ponaša kao prizma. Kad svjetlo ulazi u kap, lomi se i rasipa u boje spektra: crvenu, narančastu, žutu, zelenu, plavu, indigo i ljubičastu. Zatim se svjetlo reflektira ili odbija kroz kapljicu i još jednom lomi dok napušta kap, pa se boje šire u svjetlu.

Sample Text

Iz velike daljine planet Zemlja izgleda kao loptica koja lijeno pluta u prostranstvu. Izbliza je pak to golema stijena i ognjemnom jezgrom i zuji oko Sunca brzinom od 106.560 kilometara na sat ( ili 66.600 milja na sat) otprilike 14 puta brže od metka.

Vise od šest milijardi ljudi duguje živote savršenim osobinama planeta. Kružeći u putanji oko Sunca na prosječnoj udaljenosti od 149 milijuna kilometara (98 milijuna milja), zemlja je jedini planet koji ima točno odgovarajuću temperaturu da bi tekućine bilo u izobilju. I Zemljina je gravitacija idealna: privlači atmosferu koju udišemo.

Premda se Zemlja počela formirati prije otprilike 4,6 milijardi godina, veliki dio površine je dosta mlađi. To je zato jer stalno biva preoblikovana djelovanjem vulkana, potresa, oluja, glečera, čak i kontinentima koji plutaju.

Činjenice

Napisite broj 6.588. sada dodajte 18 nula i dobijemo težinu zemlje u tonama

Zemljin opseg na najširem mjestu - ekvatoru - je 40.075 km. Putujući 6 km/sat, 24 sata dnevno, trebalo bi vam gotovo 9 mjeseci za obilazak svijeta.

Svakih trideset sekundi negdje na planetu dolazi do potresa odnosno pomaka u Zemljinoj kori

Zemlja je blago zbijena na polovima i blago ispupčena na ekvatoru

U jezgri planeta, 6380 km duboko, temperatura dostiže 6.650 stupnjeva C

Sva je voda na planetu nastala tijekom njegova stvaranja. Od tada se neprestano obnavlja.

Zemlja za krug oko Sunca treba 365 dana i 6 sati. Kako je planet nagnut za 23,5 stupnjeva prema svojoj osi, jedan je pol uvijek bliže Suncu. Kada je Sjeverni pol okrenut bliže Suncu, ljeto je na sjevernoj polutki, a zima na južnoj. Šest mjeseci kasnije, Južni pol je bliže i godišnja doba su obrnuta.

Popular Posts